Dakako, kao brata moga, a i tvog, kad nećeš ti. Jer ja ne mogu izdat njeg.
Ti buntovnici nekog novcem, dobro znam, podmitiše, da čin izvede zabranjen. Jer goreg zla od novca čitav nema svijet, on gradove će srušit i razorit svud i zbog njeg mnogi čovjek napušta svoj dom. U novcu leži razlog mnogih djela zlih, on učitelj je loš i ljudi čestitih i kazuje im niske lukavosti put, i postupak u svakom činu bezbožnom.
Jer nalog, o kom zboriš, ne proglasi Zeus, nit Pravda, ukućanka svijeta podzemnog,već oni drugi zakon daše ljudstvu svem. Ja ne smatrah tvoj nalog tako svesilnim, da mogao bi smrtnik božji kršit glas, što vječit je i ako nikad nepisan. Ne živi božja riječ od dana današnjeg i nije tek od jučer, vječan joj je vijek i nitko ne zna otkad za nju znade svijet. Pa stog za bilo čiju obijestne htjedoh navući na se božji opravdani gnjev. Da umrijet moram, to dabome dobro znam, sve i bez tebe. Ali prije reda mrijet za korist smatram svoju i za blagodat. Jer kom je, kao meni, život samo jad, zar takvom nije smrt na spas i dobrobit?
Ti poštujuć onog, ovom gaziš čast.
No ovaj kao dušman, onaj kao štit.
I mrtvog dušmanina mrzim srcem svim.
Ko brat je pao on, a ne ko neki rob.
A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet.
A ipak isti zakon za sve traži Had.
Te djevojke su, mislim, obje lude baš, Izmena sad, a ova od rođenja svog.