Robert Frost se često misli kao suštinski američki pjesnik. Svoje smirene, smirene američke postavke udružuje s mirnim i spokojnim osjećajem svoje pripovijesti. Njegove pjesme obuhvaćaju i obična ljudska iskustva i maštu, uz stvaranje nezaboravnih ritmova i zvukova u govornom jeziku Nove Engleske. "Zaustavljanje po šumama na snježnoj večeri" jedno je od njegovih najpoznatijih djela i istražuje temu obveza prema čovjekovoj želji za mirnošću. Dok pripovjedač u priči želi prestati i diviti se svijetu oko sebe i mir koji nađe u prirodi, zna da ima obvezu zadržati tako da mora krenuti dalje. To je uobičajeno iskustvo koje će mnogi učenici prepoznati, jer imaju i obveze koje ih sprečavaju da rade ono što stvarno žele učiniti.
To je hladna zimska noć, najmračnija noć u godini, a vjetar puše dok snijeg pada. Narrator se vozi kroz šumu svojim konjima. Nalazi se na zemlji čovjeka koji živi u selu i prestaje gledati uokolo. Naručitelj misli da njegov konj mora smatrati neobičnim da se zaustavljaju usred šume, i kao da će odgovoriti, konj trese svoje zviždaljke. Priča kaže da je jedini drugi zvuk vjetar i snijeg. Uvučen je u lijepu tamnu ljepotu šume, ali zna da ne može ostati u šumi cijele noći dok ih se dive. Kaže da ima obveze, uključujući i više milja za putovanje, i obećava zadržati.
