Šetajući jedne večeri, kraljević susreće malu vilu i u nju se zaljubi odmah. Dolazio je svaki dan na isto mjesto te devetog dana odluči da ju želi oženiti. Mala vila je te noći postala visoka kao kraljević.
Ja ću rado ostati s tobom, ali tvoja žena mogu biti samo ako uvijek budeš volio samo mene. Možeš li takvo što obećati?
Samo tebe, uvijek i zauvijek!
I tako se kraljević i mala vila vjenčaše. Živjeli su sretno sedam godina.
Kada umre stari kralj, na povorci prema groblju kraljević stajaše uz svoju ženu, ali ugleda crvenokosu ljepoticu te osjeti uzbudljivu toplinu.
Na putu s groblja kraljević i crvenokosa ljepotica neprestano se pogledavahu, a mala vila se smanjivala. Kad stigoše do starih lipa, sasvim je nestala.
Sada kraljević za ženu uzme djevojku vatrenoga pogleda. Ali s njom nije bio sretan. Skroz je od njega nešto tražila, tjerala ga da bude drugačiji .
I tada kraljević shvati što je učinio. Žalio je za svojom malom vilom i kako je vrijeme prolazilo bilo mu je sve teže. Molio je da se vrati , dozivao i čekao, no mala vila više mu nikada nije došla.
