Dramska poezija napisana je u stihovima i namijenjena joj je izgovor ili glumom. Slično kao i narativna poezija, dramska poezija priča priču.
Dramska poezija napisana je u stihovima i namijenjena je izgovoru ili glumi, obično za pripovijedanje priče ili prikaz situacije. Većina dramske poezije ima oblik dramskih monologa, koji su dugi govori jednog glumca drugom ili publici, ili monologi, koji su nečije misli izgovorene naglas, bez obzira na to čuje li ih netko ili ne. Dramska se poezija od narativne poezije razlikuje po tome što je napisana i ispričana perspektivom lika, dok je narativna poezija priča koju pripovjedač pripovijeda. Drugi oblik dramske poezije poznat je kao "ormar-drama". Ormar-drama je poezija koja je namijenjena čitanju, a ne izvođenju, a postala je trend početkom 1800-ih. Pjesnici Lord Byron i Percy Bysshe Shelley bili su veliki zagovornici ovog pjesničkog oblika.
Dramska poezija potekla je iz sanskrtskih drama i grčkih tragedija. U 6. i 5. stoljeću pr. Kr. Drama je prvi put izumljena u Ateni u sklopu proslave u čast Dioniza, boga plodnosti, vegetacije, vina i veselja. Najranija dramska poezija izvedena je u kazalištu Dionis u Ateni. Tijekom engleske renesanse u 16. i 17. stoljeću dramski stihovi postaju sve zastupljeniji kod pjesnika i dramaturga poput Ben Johnsona i Williama Shakespearea koji razvijaju nove tehnike.
Dramatična poezija je vrsta poezije koja je napisana u obliku drame ili dijaloga, gdje likovi govore i interaktivno djeluju, često istražujući emocije, sukobe ili priče kroz svoje glasove.
Dramatična poezija razlikuje se od drugih oblika poput lirske ili narativne poezije jer koristi govor likova i dijalog, što je slično kazalištu, dok se druge vrste fokusiraju na osobne osjećaje ili pripovijedanje putem jednog pripovjedača.
Primjeri dramatične poezije uključuju Shakespeareove igre, poput Hamlet i Romeo i Julija, kao i Browningove Moju posljednju vojvotkinju.
Dramatična poezija važna je jer oživljava priče i emocije kroz interakciju likova, pomažući čitateljima razumjeti različite perspektive i obogaćujući proučavanje jezika i izvedbe.
Nastavnici mogu koristiti dramatčku poeziju tako da učenicima omoguće čitanje ili izvođenje dijaloga, analiziranje motivacija likova te pisanje vlastitih dramatičnih scena, potičući kreativnost, kritičko mišljenje i jezične vještine.