U kemijskoj promjeni nastaju nove tvari. Ovo je ključna razlika između kemijskih i fizikalnih promjena. Studenti će morati biti svjesni pokazatelja je li došlo do kemijske reakcije ili ne. U ovoj aktivnosti učenici će stvoriti paukovu kartu koja će prepoznati i ilustrirati znakove kemijske promjene.
Promjena boje znak je da se može dogoditi kemijska promjena. Primjer reakcije koja uzrokuje promjenu boje je hrđanje željeza. U ovoj reakciji željezo reagira s kisikom u prisutnosti vode. Željezni oksid koji tvori je narančasta / smeđa boja, različita od sive metalne boje željeza.
Ako se stvara plin, došlo je do kemijske reakcije. Jasan znak toga su mjehurići u tekućini. To ne treba brkati s kipanjem, jer je ključanje fizička promjena.
Promjena temperature, bilo povećanje ili smanjenje, može značiti da je došlo do kemijske reakcije. Kada se oslobađa energija, reakcija se može opisati kao egzotermična. Kad se energija preuzme, reakcija se može opisati kao endotermična.
Kad se dvije tekućine kombiniraju, može se stvoriti kruta tvar. Ta kruta tvar poznata je kao talog i može pasti na dno ili može napraviti prethodno bistru tekućinu zamućenu.
Ako je nakon reakcije došlo do osjetnog mirisa, to bi moglo značiti da se dogodila kemijska promjena. Primjer za to je kiselo mlijeko.
(Ove su upute potpuno prilagodljive. Nakon što kliknete "Kopiraj aktivnost", ažurirajte upute na kartici Uredi zadatka.)
Napravite paukovu kartu o pokazateljima kemijskih promjena.
Uključite učenike tako da vide pokazatelje kemijske promjene iz prve ruke s sigurnim, lako sastavljivim pokusima. Praktične aktivnosti pomažu učenicima povezati teoriju s stvarnim opažanjima, čineći iskustvo učenja nezaboravnim i značajnim.
Koristite dostupne predmete poput octa, sode bikarbone, čelične vune, limunovog soka ili mlijeka. Sakupljanje poznatih materijala olakšava pripremu i smanjuje troškove u razredu.
Prikažite promjenu boje kod hrđanja čelične vune u octu, proizvodnju plina sode bikarbone i octa, promjenu temperature reakcijom sode bikarbone i kalcijevog klorida, precipitaciju miješanjem Epsom soli i sredstva za pranje posuđa, te promjenu mirisa kvarenjem mlijeka. Dodijelite skupinama različite pokazatelje za aktivno sudjelovanje.
Poticite pažljivo promatranje promjena, poput novih mirisa, mjehurića, promjena boje ili razlika u temperaturi. Neka učenici zabilježe svoja zapažanja u znanstvenim bilježnicama ili na radnom listu.
Zamolite učenike da dijele što su primijetili i povežu svoje rezultate s prikazanim pokazateljima. Razjasnite zablude i ojačajte kako svaki pokus prikazuje određeni pokazatelj kemijske promjene.
Pokazatelji kemijske promjene uključuju promjenu boje, produkciju plina (mjehurići), promjenu temperature (oslobađanje ili apsorbiranje energije), formiranje taloga (čvrsta tvar) i primjetan miris. Ovi znakovi pomažu učenicima prepoznati kada se tijekom reakcije stvara nova tvar.
Kemijska promjena stvara nove tvari s različitim svojstvima, dok fizička promjena mijenja samo izgled ili stanje materijala bez promjene njegove identiteta. Na primjer, hrđanje je kemijsko, a topljenje leda je fizičko.
Neka učenici naprave paukovu kartu koja identificira, ilustrira i opisuje znakove kemijske promjene— poput promjene boje, proizvodnje plina, promjene temperature, formiranja taloga i mirisa. Ovaj vizualni alat pomaže učvrstiti učenje.
Promjena boje često znači da je nastala nova tvar s različitim svojstvima, što je ključni znak kemijske reakcije. Na primjer, kada željezo hrđa, mijenja boju iz sive u narančasto-smeđu zbog stvaranja željezovog oksida.
Plinovi mjehurići od kemijske promjene pojavljuju se tijekom reakcije i znače da se stvara nova tvar, poput pjenjenja pri miješanju octa i sode bikarbone. Međutim, vrenje je fizička promjena koju izaziva zagrijavanje tekućine, a ne stvaranje nove tvari.