Definicija osobnosti: kada autor daje ljudske karakteristike ne-ljudskim predmetima ili apstraktnim idejama.
Personifikacija se događa kada autor neživom predmetu, životinji, prirodnoj sili ili apstraktnoj ideji daje svojstva slična ljudskim. To je figura govora i može se koristiti za pojednostavljenje ili upoznavanje složenog pitanja ili ideje, ili kao primjer ironije u priči. Personifikacija se najviše koristi u odnosu na apstraktne ideje s emocijama kao što su ljubav, mržnja i ljubomora, te u prirodnim fenomenima kao što su smrt, rođenje i oluje. Također se može koristiti u humoristične svrhe, kao u Ezopovim bajkama, uključujući “Kornjaču i zeca”. U ovoj priči, kornjača uči da "polako i postojano pobjeđuje u utrci" protiv zeca; u međuvremenu, zečev ego uzrokuje da izgubi utrku sa sporim gmazom. Personifikacija se obično nalazi u poeziji i fikciji, a može biti izuzetno korisna za objašnjavanje kompliciranih tema djeci. Personifikacija se također može koristiti za stvaranje karakteristika koje odražavaju okruženje ili raspoloženje u priči ili za stvaranje važnog simbola, poput opisa ružinog grma koji raste izvan zatvorskih vrata u Grimiznom slovu Nathaniela Hawthornea.
Hej, glup, glup,
Mačka i violina, Krava je skočila na Mjesec;
Mali se pas nasmijao
Da biste vidjeli takav sport,
I jelo je pobjeglo s žlicom.
Svakako pogledajte naš članak, " Figurativni jezik "!
Personifikacija je književni uređaj kojim se ljudske osobine pripisuju životinjama, predmetima ili idejama. Pomaže čitateljima povezati se s neživim elementima, čineći ih dojmljivijima i živopisnijima.
Za podučavanje personifikacije započnite dijeljenjem primjera iz priča ili pjesama, a zatim zamolite učenike da stvore rečenice kojima daju ljudske osobine svakodnevnim predmetima. Koristite vizuale i potičite kreativnost radi boljeg razumijevanja.
Personifikacija dodaje emocije, maštu i dubinu pisanju. Pomaže čitateljima vizualizirati scene i povezati se s idejama ili predmetima na smisleniji način.
Primjeri personifikacije: "Vjetar je šaputao kroz stabla," i "Sat je vrištao da se probudim." Ovi primjeri prikazuju kako stvari koje nisu žive mogu djelovati kao ljudi.
Personifikacija daje ljudske osobine neživim stvarima, dok metafora izravno uspoređuje dvije nepovezane stvari. Na primjer, personifikacija: "Sunce se smiješilo." Metafora: "Vrijeme je lopov."