Kad mi rečemo: "Stanče, progovori!" i svih zazovemo, tad usta otvori.
Kriposti zvizda svih zovemo na pomoć, svitlosti od kojih diči se mrkla noć.
Zovemo i cvitja i bilja ostala, dragoga prolitja ki su čâs i hvala.
Odzdala i odzgara sve moći molimo da Stanca od stara mlada učinimo.
Odzdala i odzgara sve moći molimo da Stanca od stara mlada učinimo.Ovdi STANCA omrče i svežu mu ruke i bradu mu ostrigu govoreći:Da bi se pomladio i da bi mnogo lit drag i mlad Mioni bio; i pođ da si čestit.Uto mu kozle i što je u bisacijeh dvignu iza njih ostali i ostave mu dinara što ta pratežvalja i otidu tja. Uto se on od varke osvijesti i skoči za njimi vikajući.
Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga'! Prem ti sam luđak bio! Nije ovo bez vraga!Bijedan se pomladio, - ostrigoše bradu! Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu?!Kozle mi uhiti! Je li tko? Drži ga! A, brate, čuješ ti? Poteci, stigni ga!