O kakav to me budi anđeo sa ove moje cvjetne postelje?
I ptica kos, što žuti kljun i crno perje ima, i drozak, slatke pjesme pun i carić mali s njima-
O pjevaj jošte, mili smrtniče, jer moje uho ljubi tvoju pjesmu. Na pravi pogled ja se, duše mi, zaljubih u te - tako lik je tvoj zarobio mi oko, tako me vrline tvoje snažno diraju.
I zeba i vrabac, glasna ševa i kukavica siva što mužu mnogom "kuku" pjeva...
Meni se čini, gospo, da za to imate malo razloga - i da pravo kažem, razum i ljubav nisu dandanas najbolji drugovi. Vječna šteta, što čestiti susjedi neće da ih sprijatelje. Da, ja umijem i zabadati ako treba