kako je potjeh tražio istinu
Storyboard Text
- Teško se izmući one noći Potjeh,a kada zora stade svitati, pođe on do zdenca da ohladi vruće obraze. Prišao je zdencu,ali iz vode zasjaji svjetlost. Zasjaji,podiže se, te kraj zdenca stade pred Potjehaprekrasno momče u zelenom odjelu.A bijaše ono Svarožić
- Unučad nisu marila za njim, niti nastojala oko njega. Hodali su za svojim poslolm i slušali svoje bjesove. Sarac je dobbro vidi kud sve ovo vodi i da će se njemu doskora raditi o glavi
- Nako što je Potjeh otišao od kuće sarac je ostao živjeti sa Marunom i Ljutišom, ali život za starca se okrenuo žalosno.
- Hajde,brate da se riješimo djeda.U tebe je oružje,dočekaj ga na kladencu pa ga smakni
- Dogovore se oni da će zapaliti kolibu i djeda u njoj. Iste noći došuljaju se do Vjestove kolibe, zatvore vrata teškim klinom i podmetnu vatru
- jedne večeri kaže Marum Ljutiši:
- Iskoči bijes iz kamena,skoči na rub zdenca i pogleda da na svoje oči vidi je li istina što mu se učinilo. Kada je shvatio da se Potjeh stvarno utopio počeo se veseliti i pjevati. nakon nekoliko trenutaka ispunjenih veseljem,bijes se rastuži. Bilo mu je žao Potjeha,naučio se živjeti sa njime, te stade jecati
- Dogovorili su se da će otići obići cijelu planinu, kako bih se vratili u jutro kada će sve biti gotovo. Ali koliba je bila od stare hrastovine, teške kao kamen.
- Ne mogu, brate
- probudi se starac, otvori oći i vidi da krov iznad njega gori krov.Ustade i pođe do vrata, kad nađe da su teškim klinom zamandaljena, odmah znadješe ćiji je posao
- Starac kada je otvorio oči nije unuke ništa pitao za njih već ih je upitao:
- Sjedne on na škrinu i krene razmišljati o svom dugom životu. Nije mnogo žali što umire,samo mu je bilo žao što u svome smrtnome času nema Potjeha uza sebe
- Oj,djeco moja,jadnici moji!Iz srdaca vaših vadite,a na rovaše mećete,još vam roviši nisu puni i mnogo čislo na njima ne dostaje,a srce ste već do dna ispraznili,kad ono palite djeda i rodnu kolibu
- Ej,momčiću, momčiću! Rekao sam ti da ostaneš uz djeda svoga,dok mu ljubavne vratiš i da ga ne ostavljaš dok on tebe ne ostavi
- Mislio sam da si ti najmudriji od braće,a eto, bas sti ti najludđi
- Zastiđen i zatečen ostane Potjeh sam uz zdenac. Odlućio se umiti i odmah poći do starca.Naugnu se da zahvati vodu,nagnuo se odviše,otkliznu se i padne u zdenac. Padne u zdenac i utopi se.
- Moj božiću Svarožiću,,koliko te čekam! Reci mi jadnome što li mi ono reče da imam učiniti?
- U tome trenutku stigoše Ljutiša i Marun, začuli su cvilež i vidjeli su Potjehov kožuh, noisu se baš ne ražališe za bratom,jer oni ne mogu da žale ni za kime,dok nose bjesove uza se.Ali bjesovi se krenu vrponjiti jer su začuli zavijanje druga svoga. Bjesovi iskočiše iz torbe i njedra pomoći svome drugu.
- Brate!Rode! Da poletimo i spasimo djeda?
- Kada su bjesovi napstili momke, oni su odmah shvatili šta su napravili djedu i otrčali do kolibe.Izvadili su djeda iz kolibe,
- Jeste li negdjegod u gori našli Potjeha?
- Unučad se krenu ispričavati djedu, a on im brzo oprosti i zatraži ih da ga odvedu do mjesta gdje je Potjeh preminuo.....
- Nismo djede, eno poginu potjeh, utopi se u zdencu
Over 30 Million Storyboards Created
No Downloads, No Credit Card, and No Login Needed to Try!
